
Događaj je organizovala Nemačka nezavisna neprofitna organizacija ‘‘Deutsche Diabetes Hilfe” koja ujedinjuje osobe sa dijabetesom i njihove porodice, lekare, istraživače i druge stručnjake iz ove oblasti. Samo za ovaj događaj napravljena je virtuelna izložba i sajt ”100 Jahre Insulin”. Bilo je zadovoljstvo čuti prezentacije vrhunskih lekara i stručnjaka o istoriji i budućnosti hormona bez koga naš život ne bi bio moguć. Meni lično najinteresantniji je bio Matias Štajner, olimpijski dizač tegova, osvajač zlatne olimpijske medalje i najpoznatiji sportista sa dijabetesom tip 1 u Nemačkoj.
Dana 27. jula 1921. godine, kanadski hirurg Frederik Banting i student medicine Čarls Best sa Univerziteta u Torontu su po prvi put uspešno izolovali hormon insulin. To je označilo jedno od najvažnijih otkrića u istoriji lečenja dijabetesa. Samo u roku od godinu dana, ljudi koji pate od dijabetesa lečeni su od bolesti koja se smatrala fatalnom a sam insulin je postao jedna od najvažnijih biomedicinskih inovacija 20. veka i produžio je živote milionima ljudi.

Lečenje dijabetesa danas je jedan veoma radno intenzivan proces koji zahteva stalno praćenje glukoze u krvi, hrane i fizičke aktivnosti zajedno sa davanjem lekova. Izrazito napredne tehnologije kao što su insulinske pumpe i CGM merači u mnogome olakšavaju naš svakodnevni život i sama kontrola bolesti je puno bolja nego pre što potvrđuju i razna istraživanja koja su odrađena.
Nažalost, nekoliko doktora je u svojim izlaganjima pokazalo da uprkos novim lekovima i napretku u tehnologiji većina ljudi sa dijabetesom i dalje ne postiže svoje ciljeve lečenja, u stvari, samo 17% mladih i 21% odraslih koji žive sa dijabetesom dostižu ciljne nivoe A1C, što je negde i poražavajući podatak.

Sa jedne strane dostupnost i kvalitet insulina, baš kao i CGM merača, nikad nije bila bolja i sad stvarno nema valjanog razloga da neko ima loše kontrolisan dijabetes. S druge strane, insulin je još uvek nedostupan u mnogim delovima sveta, mnoga deca mogu samo da maštaju o insulinskim pumpama i CGM meračima koji i dalje ostaju privilegija bogatih država. To je nekako čini mi se i bio zaključak ovog skupa, nadam se da će se to promeniti u narednim godinama i da bi sve savremene metode lečenja dijabetesa trebale biti dostupne svima kojima su potrebne bez obzira gde da se na ovoj planeti nalaze.